четвртак, 4. новембар 2010.

Istorija Čukarice

                                                 Arheološki tragovi




Da je područje Beograda više puta bilo more, poslednji put pre osam miliona godina, svedoče i tragovi otkriveni na teritoriji današnje Čukarice. Kod Belih voda u Žarkovu nađeni su ostaci cetoterija miocenskog kita, a arheolozi tvrde da je i u koritu Save kod Ostružnice pravo groblje mamuta, bizona, izumrlih vrsta nosoroga i jelena iz prastarih vremena.
Velika reka, plodne nizine uz njenu obalu i blago zatalasano zaleđe oduvek su bili pogodni za staništa ljudi. Počev od paleolita, starijeg kamenog doba, postoje materijalni dokazi da je na čukaričkom tlu čovek neprestano osvajao prirodu i prilagođavao je svojim sve većim potrebama. Pretpostavke arheologa da su u mlađem paleolitu ljudi živeli u kraju koji će desetak hiljada godina kasnije biti poznat kao Banovo brdoŽelezniku, a posebno lokalitet u Žarkovu, posebno su značajni za rekonstrukciju života u ovo preistorijsko doba. potvrđuju predmeti otkriveni u blizini Save. U vreme vinčanske kulture i čukaričko područje bilo je za ono vreme veoma naseljeno, a tadašnji Čukaričani razmenjivali su dobra i sa ljudima iz udaljenih krajeva. 
Mnogi su tragovi ostali na čukaričkim prostorima: germanski, avarski, ranovizantijski, a onda sve više slovenski, to jest srpski.
Fibule sa zvezdastim pojačanjima na luku, nađene na Čukarici, svedočanstvo su o gvozdenom dobu i prisustvu ilirskog elementa. Na Čukarici, u Žarkovu, Ostružnici, Železniku nalaze se brojna nalazišta koja se vezuju za rimski period. Naučnici posebno izdvajaju ono na lokalitetu Kalemi u Železniku.Tu je bila vila rustika istaknutog rimskog građanina Klaudija Valentinijana.


                                                  Istorijski događaji



U poslednja tri veka, današnja čukarička opština bila je poprište ne samo krupnih, nego i sudbonosnih događaja za Beograd i Srbiju.
Sve do sredine 19. veka glavna skela za izvoz stoke iz Srbije u Austro-Ugarsku bila je kod Ostružnice. Prikupljanje Austrijanaca i srpskih dobrovoljaca za napad na Beograd 1789. godine obavljeno je kod Ostružnice, gde je 11. septembra bio postavljen most preko Save.
Skupština srpskih starešina od 23. aprila do 3. maja 1804. (po starom kalendaru) u Ostružnici od odlučujućeg je značaja za dalji tok Prvog srpskog ustanka. U Ostružnici je sve do oslobođenja Beograda 1807. bilo sedište Karađorđeve ustaničke komande. U ovom selu tada je otvorena prva osnovna škola u ustaničkoj Srbiji. Od sedam narodnih skupština u vreme Prvog srpskog ustanka, na teritoriji današnje čukaričke opštine održane su još dve - 1805. u Pećanima i 1806. opet u Ostružnici.
U Prvom svetskom ratu Čukarica je poprište krvavih borbi 1914. i 1915. I prilikom oslobađanja Beograda u Drugom svetskom ratu, Čukarica je bila poprište žestokih borbi. Između 15. i 20. oktobra 1944, na liniji Šećerana - Železnička stanica - tunel - crkva -škola, nemačke trupe su držale mostobran preko Ade Ciganlije za izvlačenje svojih jedinica.
Čukarica je, kao industrijsko i radničko naselje, bilo jedno od uporišta radničkog i sindikalnog pokreta Beograda i Srbije.


                                      Industrijsko predgrađe Beograda





Čukarica je dobila ime po drumskoj mehani Stojka Čukara iz 1850. koja se nalazila u podnožju brega, u blizini ušća Topčiderske reke u Savu. Iako od najužeg centra Beograda udaljena samo šest kilometara, Čukarica je bila malo naselje sa oko 800 stanovnika, koje je pripadalo Žarkovačkoj opštini. Njenom usponu doprinela je izgradnja prve srpske železničke pruge od Beograda do Niša, koja je puštena u saobraćaj 1884. Predgrađe se razvijalo duž druma, da bi se pred kraj 19. veka povezalo sa Beogradom.
Matija BanNa padinama Košutnjaka, književnik Matija Ban podigao je 1861. letnjikovac u kome je okupljao najpoznatije ondašnje kulturne poslenike. O letnjikovcu se više i ne zna gde se tačno nalazio, ali po Matiji Banu čitav ovaj kraj početkom 20. veka dobio je ime Banovo brdo.
Evropeizacija Srbije posle odlaska Turaka dovela je i industrijsku proizvodnju kao neminovnost budućeg razvoja i međunarodne razmene. Na njegov razvoj i porast stanovništva veliki uticaj je imao rast gradske privrede, kada Čukarica počinje da se razvija kao industrijsko predgrađe Beograda. Na to je uticao sve masovniji priliv osiromašenih seljaka, koji se zapošljavaju kao najamni radnici u gradskoj privredi. U početku je to bilo neveliko naselje bez osvetljenja i vode za piće, sa dve nekaldrmisane ulice i nekoliko razbacanih kuća, jedva prohodno, naročito u proleće kada se Sava izlivala i plavila ceo kraj.
Prva fabrika koja je 1884. podignuta na Čukarici bila je fabrika za preradu kože. Vodilo se računa o izboru mesta za izgradnju industrijskih pogona, tako da su smeštani na periferiji Beograda, blizu reke, radi lakšeg transporta robe. Državna dobra, koja su tada bila nenaseljena, ustupana su fabrikantima pod povoljnim uslovima, jer je zakon iz 1898. davao je velike povlastice preduzimljivim vlasnicima kapitala.
Čukarica je 1895. postala sedište Srpskog kraljevskog brodarskog društva. koje je deset godina kasnije od radionice preraslo u brodogradilište. Između dva svetska rata Državna rečna plovidba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca imala je svoje plovne radionice na Adi Ciganliji i na Savi kod Solare. Čukaricu je posebno proslavila Fabrika šećera, prva u Srbiji, koja je počela da radi 1900. I danas postoji drvna industrija u Makišu, a nekadašnja strugare je u izvesnom smislu preteča moćnog sistema obrenovačkih termoelektrana. Dodaju li se tome "Šelovo" (danas "Jugopetrolovo") stovarište benzina, fabrike boje i firnajsa i ostala industrijska preduzeća, jasno je da je i pre Drugog svetskog rata Čukarica bila moćan industrijski rejon.
Razvoj industrije na ovoj teritoriji brzo je doveo do prerastanja Čukarice u samostalnu opštinu. Ostvareno je to ukazom kralja Petra I Karađorđevića od 30. decembra 1911. Nagli prirast stanovništva posle Prvog svetskog rata otvorio je problem izgradnje stanova, što je dovelo i do pojave nehigijenskih naselja.
Između dva svetska rata na Čukarici je podignuto više važnih industrijskih objekata, kao što su: Fabrika motora (1927) , Fabrika kože i obuće (1939) i Fabrika kartona "Umka" (1939).
Čukarica u sastav Beograda ulazi 1930. čime gubi status opštine, a njeno jezgro postalo je XIV beogradski kvart, dok su Mihajlovac i Banovo brdo dospeli u XIII kvart.


                                                   Novija istorija



Posle Drugog svetskog rata, industrijski razvoj Čukarice se nastavlja, grade se mnoge fabrike (ILR, "Zelengora"...) i razvijaju trgovinska preduzeća ("Ateks", "Banovo brdo", "Antikor"...).
Kada su posle Drugog svetskog rata u Beogradu 1952. ukinuti rejoni i formirane opštine, nijedna od njih ne nosi ime Čukarice, dotadašnjeg VII gradskog rejona. Tek od 1957. godine, posle nove reorganizacije, Čukarica i imenom postaje jedna od opština na užem gradskom području. Rakovica se oktobra 1974. odvojila kao posebna opština.

Decenijama više nego skromno radničko naselje sa tek ponekom kućom na sprat, Čukarica se naglo preobrazila u moderan grad, naročito intezivnom gradnjom od 1965. do 1975. Nestala su nehigijenska naselja, Radnička ulica je 1966. generalno rekonstruisana, izgrađen ja nadvožnjak preko pruge Beograd – Niš, povezana Radnička ulica sa Kirovljevom, rekonstruisana Požeška ulica, a demontirana je pruga uskog koloseka. U čukaričkom naselju Golf realizovan je jedinstven poduhvat - realizovani su projekti osam poznatih arhitekata iz raznih delova sveta.





Нема коментара:

Постави коментар